Liga FSB za pretpetliće – Maki i Đuka „rešili“ Borčance

 

“Nikada ne smete odustati. Pobednici nikad ne odustaju, a ljudi koji odustaju nikad ne pobeđuju.”

Ted Tarner

Veza je neraskidiva: Đuka (levo) i Marjan

Oni su još uvek mali. Toliko toga rade sa starijima i „velikima“. Uporni su, posvećeni, emotivni, istrajni. Oni su Maki (Marjan Mutić) i Đuka (Uroš Đurović). Ovo je priča o njima.

Rođeni iste godine, postali članovi kluba u slično vreme, njih dvojica, odmah su se „prepoznali“ i treneri su tada znali – FK STAR ima tandem za budućnost. Kada kažem tandem, ne mislim samo par igrača koji dobro funckioniše na terenu. Nisu to asistent i strelac, niti najbolji odbrambeni par. Naprotiv. 

Pored fudbalskog kvaliteta, ono što izdvaja ova dva dečaka je njihova želja da budu drugari, njihova neraskidiva ljubav koja se iz privatnog života prenela na teren. Na treninzima su par koji sve radi zajedno. Par koji zajedno uči da dribla, da dodaje loptu, da šutira. Par koji me u vreme pauze najviše nervira. Zbog svojih dečijih nestašluka, zbog želje za igrom i uživanjem u detinjstvu. Rešio sam da ih u tome ne sprečavam. Neka sve ide svojim tokom i neka odrastu nekako, prirodno. I zajedno.

Počeli smo zajedničkim odlaskom na fudbalski kamp. Od deljenja sedišta u autobusu preko zajedničkog kreveta u sobi, pa sve do istog stola za obrokom. Nekako spontano, ali opet sa idejom da nauče da funkcionišu zajedno, njih dvojica su uz moju podršku i moje grdnje i primedbe postali kompletan tandem koji će tek pokazati koliko vredi i koliko može da pruži na fudbalskom igralištu.

I nije fraza. Zaista su omiljeni kod svih igrača iz starije grupe. Kada su oni deo ekipe, nećete osetiti razliku ni u jednom fudbalskom elementu. Zato što je njima fudbal važniji od svega. Zato što su od malih nogu naučili da vole i brane svoje, ali i da poštuju tuđe. Zato što se nikoga i ničega ne plaše. To su Maki i Đuka. Dva neustrašiva borca. Primer ne samo mlađim drugarima, nego i onima koji su od njih stariji i po nekoliko godina.

U želji da im pružimo šansu, da osete čari većeg igrališta, da učestvuju u igri sa starijima, da trče više nego što mogu i uklizaju više puta nego što misle da mogu, uspeli smo. Naime, jedan običan prolećni dan, igralište na Adi Ciganliji njih dvojica učinili su posebnim sebi i svima oko sebe. Roditeljima, drugarima, trenerima. I na kraju meni. Hvala vam divni moji dečaci. Utakmica u kojoj nam rezultat nikada nije primaran, bila je za sve nas više od same utakmice. Pored postignuta četiri gola, pored zaslužene pobede, pored uživanja u lepoti fudbalske igre – DOBILI SMO TANDEM. Dobili smo potvrdu da je naš rad ispravan i da smo na dobrom putu.

Momci, čestitam vam na golovima. Čestitam na pobedi i hrabrosti. Samo napornim radom, pred vama je lepa budućnost. Ja vam od srca želim sve najbolje! Vaš Sloba.

Autor teksta: naš trener, Sloba

Call Now Button